Boćanje i boćarsko prigovaranje

Boćate li? Ili igrate na balote? Neovisno o odgovoru, možda se pitate zašto muzej priređuje izložbu u čast boćanja?

Život uz more, na otvorenome, uz opušteno druženje, ocrtava romantičnu sliku Mediterana, odakle boćanje i vuče podrijetlo. Ta tradicionalna igra, kojoj je osnovni cilj kotrljanjem ili bacanjem boće približiti se glavnoj kugli, tzv. bulinu, odražava specifičan način života ovih prostora. To je nematerijalna baština koju odlikuje malo artefakata, ali koja nosi izniman identitetski pečat. Boćanje se, kao i svi elementi kulturne baštine, mijenja. Premda već desetljećima i sportska disciplina, u kojoj Hrvatska postiže iznimne rezultate, u našem je fokusu ono „tradicionalno“, „starinsko“ boćanje. Dva vida jedne aktivnosti, unatoč brojnim razlikama, povezuje fenomen fizičke aktivnosti i ponajprije druženje.

Boćalište, lokalno najčešće nazivano jog, čest je i neizostavan lokus mnogih mjesta, pa i većih urbanih sredina. „Jog je zadnja oaza starog načina života“, tvrde pojedini sugovornici. Kao, naoko, spontana zabava koju se prakticiralo uglavnom nedjeljom i blagdanom, boćanje predstavlja sukus uravnoteženog načina života, opreku teškome fizičkom radu koji je odlikovao živote naših predaka. Boćališta su bila mjesta na kojima je uvijek bio netko nama drag, spreman za igru. Ono je i danas jedno od takvih mjesta. Jer… „boće nisu teške, može ih stvarno igrati svatko i čuda su zabavne.“

Svakako svratite na neko obližnje boćalište… Uživajte u prizoru, dozvolite da vas ponese pulsirajuća energija. I zaigrajte i vi, zašto ne!